Piše: Milan Mišić
Održana je i treća, završna debata između Donalda Trampa i Hilari Klinton (po mnogima bez pobjednika i poraženog – kandidat republikanaca nije popravio utisak o sebi, a kandidatkinja demokrata svoj nije pokvarila)... I američki, pa i svjetski politički mudraci smatraju da je ishod glasanja koje će se obaviti 8. novembra već odlučen.
Što će reći da Tramp odlazi u istoriju. Nedoumica je, sudeći po onome što sugeriraju mediji, jedino da li će Tramp zaista osporiti svoj poraz, što bi bilo prvi put u 240 godina staroj američkoj demokratiji i time zadati ozbiljan udarac njenoj reputaciji, ili je njegova odluka da u tom pogledu javnost ”drži u neizvjesnosti”, samo nedovoljno promišljeni marketing.
Nejt Silver, američki statističar koji se proslavio preciznim predviđanjima predsjedničkih i kongresnih izbora 2012, u svojoj najnovijoj prognozi iznosi da je vjerovatnoća pobjede Hilari Klinton u ovom momentu između 84 i 87 odsto. Ove brojke je dobio proračunavajući svojom, laicima svakako nerazumljivom metodologijom, rezultate mnogih anketa koje joj daju prednost između šest i sedam odsto.
Pa ipak, Silver je zadržao određenu dozu skepse: mada Klintonova ima ubjedljivo veće šanse, one još nisu stopostotne. Iako je vjerovatnoća Trampovog poraza velika, to ne znači i da je apsolutno izvjesna. Jer, ”nikad se ne zna” (ovo je dobro smišljeni slogan za loto srpske lutrije). Uvijek treba očekivati neočekivano.
Neočekivano očekuje i svako ko popuni loto listić, uprkos tome što su sve lutrije i sve kladionice prevashodno igre u kojima se za nešto dobija ništa. Mada, dogodi se i da grom pogodi u koprivu, što mnoge podstakne da nastavljaju da gube.
Šta je ovoga puta problem? Tramp jeste sebi, pogotovo u poslednjih mjesec dana, dao prilično autogolova i ”kočio uzbrdo”. Politički samoubilačke poteze on u stvari vuče od samog početka kampanje, ali je uprkos tome – ili baš zbog toga - u njoj opstao. Njegovi politički prostakluci, koji bi ekspresno eliminisali svakog drugog političara, samo su mu pomagali, pa je na kraju on sam zaključio da više ne sluša svoj izborni štab, nego da nastavi da bude ono što jeste. Prevedeno u metaforu – da vatru gasi vatrom.
Time je ušao u danas poveće društvo političkih demagoga – moderni izraz za to je ”populista” – koji se dodvoravaju masama, obećavajući im, s jedne strane, kule i gradove (ili avione i kamione) i usmjeravajući njihovo nezadovoljstvo, strahove i gnjev, prema političkom establišmentu i sistemu.
Kao šoumen i do juče zvijezda rijaliti televizije, znao je da pažnju može da drži samo ako je u centru pažnje, dakle bombastičnim govorima i zapaljivim porukama. U njegovim riječima nije bilo mnogo istinitih činjenica, ali za to nije mario. Saldo je bio da je na taj način dobio mnogo više publiciteta nego svi rivali u trci republikanaca za nominaciju i ”tone” besplatne medijske reklame koja bi ga inače koštala desetine miliona dolara.
Kad se razbistri voda koju je zamutio, vidjeće se da je njegov uspon simptom ozbiljne krize američkog društva. Istraživanje koje je sproveo američki politikolog Džastin Džest, pokazalo je da je 65 odsto američkih bijelaca, koji čine 40 odsto stanovništva, sklono da glasa za partiju i političara koji se zalažu za protjerivanje imigranata, za to da se u Americi zapošljavaju samo Amerikanci, a protiv rasnih jednakosti, za oštrije mjere protiv islamskog terorizma…
To je upravo ono što svojoj bazi obećava Tramp. Ta baza je ne samo razočarana u sistem nego i egzistencijalno uplašena demografskim, društvenim i ekonomskim trendovima - u američkim obdaništima je već dvije godine više djece manjina nego bijelaca, u poslednje četiri promijenjen je odnos prema gej populaciji i legalizovani su istopolni brakovi, dok su tehnologija i globalizacija bez posla ostavili tradicionalne industrijske radnike – pa je spremna da se uzda u političkog autsajdera poput njega.
To znači da će trampizma biti i posle Trampovog poraza, ali da li će stvarno izgubiti? Zašto čak i pomenuti Nejt Silver ne vjeruje sasvim sopstvenim proračunima?
Razlog je jednostavan: Hilari Klinton je u prednosti zbog činjenice da će, zaokružujući njeno ime, više ljudi glasati ne za nju nego – protiv Trampa. Pobijedi li, biće to zbog straha od Trampa, a ne zbog povjerenja u nju i njene liderske sposobnosti.
Silverov tim je u petak uradio 20.000 simulacija izbornog dana, iz čega su proistekla četiri moguća scenarija: (1) pobjeda Trampa, čak i u slučaju da dobije manje glasova, ali osvoji većinu izbornog koledža (elektora), (2) tijesna pobjeda Klintonove (po istom modelu), (3) Klintonova pobjeđuje po ”Obaminom modelu”: obezbjeđuje većinu elektora sa između 4 i 7 odsto većim ukupnim brojem glasova i (4) njena ubjedljiva pobjeda, sa najmanje osam odsto više glasova.
Šta će se od ovoga obistiniti saznaćemo 9. novembra. A dotle, ”nikad se ne zna”…
(Autor je bivši
glavni i odgovorni
urednik ,,Politike’’)